Nižu se naša izdanja poput bisera prošlosti, sve sadržajnija, ljepša, tematski interesantna, koja su obuhvatila cijelo područje Župe u mijenama vremena.

Ta izdanja su naše ruho, naš miraz koji smo unijeli u naše Društvo, a ostavština su za generacije pred nama.  Svjestan sam, bez skromnosti, da smo na jedan način dali novo značenje svome Kraju, indirektno potaknuli više interesa za osjećaj vrjednovanja baštine.

Kad smo prije petnaestak godina počeli s našim prvim izdanjima, u želji očuvanja tradicijske baštine, povijesne, kulturne; nastojali smo uvijek, zbog nas samih, ali i zbog svih budućih čitatelja, kvalitetno obuhvatiti i predstaviti sva naša djela.

S velikim zadovoljstvom predajemo čitateljstvu na procjenu knjigu u kojoj su sažete mnogobrojne riječi Grada i Župe dubrovačke.
Knjiga je nastajala polako i sa strpljenjem autorice, i siguran sam zadovoljavajuće kvalitete i dovoljnog interesa za čitatelja.

Riječ je osnov života, s njom se rađamo, jer je i prvi plač i sastavni dio prostora i života; s riječi živimo, a s riječi i umiremo, jer i zadnji uzdah je riječ.

Skupljene riječi , pogotovo skupljene u jedno ovakvo izdanje, predstavljaju život ljudi na ovim prostorima od davnih dana. Predstavljaju i ljubav, i mržnju, i patnju, i radost, stradanje i nadu, predstavljaju najljepši odnos čovjeka s čovjekom. Osim riječima, knjiga je obogaćena povijesnom i životnom tematikom uz prigodni dodatak običajnih, tradicijskih pjesama i uzrečica.

Kao Nakladnik sa zadovoljstvom mogu reći da je gospođa Ana Ivelja-Dalmatin, naš suradnik od samog početka, i sad uzastopno već na trećoj knjizi, i ovaj put izlila svoju povezanost i ljubav prema svom zavičaju i dala svoj doprinos urednice ljepoti knjige.

Gospar Ivo Grbić,  umjetnik je koji diše zajedno s Gradom i Župom, krajem kojemu se on uvijek okreće s ljubavlju, popratio je knjigu na način kako samo on to zna. Udahnuti život u svoje slike, da izgleda kao da likovi s njegovih slika silaze s pozornice od papira, u pravi, realni svijet i život.

Zahvaljujem gospođici Ani Miletić i Katji Tomšić na njihovu radu i želim da ovo naše izdanje bude zaista prihvaćeno kako smo se i nadali i zbog čega smo ga radili.

Lijepo je bilo osjetiti dobronamjernost prijatelja tijekom rada na knjizi i pomoći na tiskanju.

Svima se zajedno u ime Uredništva, Humanitarnog društva i moje osobno zahvaljujem; a vi dragi čitatelji, uživajte i budite blagonakloni prema uloženom zajedničkom trudu.

Ivo Zec,  predsjednik društva